Ali samo 9. veljače. Naime i ove smo godine zajedno s našim vjernim slušateljima i gradskim pizzerijama proslavili Svjetski dan pizza. Voditelji Radio Slavonije od ranog su jutra dostavljali pizze na vrata onih koji su pažljivo pratili naš program i bili najbrži na telefonu. Mi smo dostavljali po jednu iz svake pizzerije, a vjerujemo da će po ostale dobitnici  rado otići i sami. Upoznali smo gotovo sve brodske pizza majstore, (neke stare, neke nove), porazgovarali s njima, pokušali izvući poneku tajnu o pripremi tijesta, temperaturi peći ili nekim tajnim sastojcima. Iako svoje trikove strogo čuvaju, ipak smo ponešto i uspjeli doznati. Na primjer, tijesto mora malo ‘odležati’, a ako pečete pizzu kod kuće, u ‘rerni’ –  pećnicu treba maksimalno ugrijati i tek onda ubaciti pizzu (na tri minute). No, najvažnije je da smo vam i ove godine podijelili hrpu pizza i dostavili ih na vaša kućna vrata. Krenuli smo iz pizzerije Glembay, u blizini gradske Tržnice. Jedna je pizza završila u Vrazovoj ulici.

Put nas je zatim vodio  do najmlađe brodske pizzerije – Habana snack, na naselju Hebrang, gdje smo popili i odličnu jutarnju kavicu.

Ah da, jednu smo ‘habanu’ smazali odmah na parkingu. Nakon toga požurili smo prema Onyxu, gdje nas je čekala provjerena ekipa pizza majstora i posebna jumbo pizza koju smo smazali putem.  Dostava u frizerski salon Anita, gdje smo, usput, ošišali Džobeca.

Ni ove godine nismo zaboravili Pizza cut Mars, gdje smo podebljali doručak komadima pizze raznih okusa. Jednu smo pizzu odvezli čak na Livadu, a nakon što smo malo lutali, ipak smo pronašli ulicu Ante Gabrića, gdje nas je dočekala Marina.

Posebno zanimljivo bilo je u brodskoj Tvrđavi, gdje se u pizzeriji Del Capellano krije sjajni mladi pizza majstor, koji nas je ugodno iznenadio izvrsnim pizzama intenzivnijih okusa. Jednu takvu pizzu dostavili smo brodskim taksistima. Nadamo se da su uživali…

Više nismo mogli ni disati, a u Lotosu nas je čekala istoimena pizza i kompletna postava pizzerije (koju čine samo žene!!!) Nudile su nas svim i svačim, ali smo uspjeli odoljeti i zadržati se na pizzama. Jedan od nagrađenih slušatelja, stigao je u roku od tri sekunde po svoju nagradu. Bravo Zrinoslave…

Nakon što smo odvezli pizzu iz Lotosa čak u Podvinje (kod Živkovića), ostao nam je šećer na kraju – najstarija brodska pizzerija – Uno. Nagradna pizza nije morala daleko. Tek do Korza i kioska pored Strojarskog fakulteta. Kad već gospođa radi i subotu, nek’ se malo okrijepi.

Radio Slavonija zahvaljuje svim pizza majstorima i pizzerijama koje su se uključile i u ovogodišnju akciju. Čestitamo svim nagrađenima. Nadamo se da ste uživali… Do iduće godine, dobar tek.

Vinobus Radio Slavonije ove je godine po sedmi put krenuo vinorodnim cestama naše Slavonije i uistinu možemo reći sve od Save pa do Dunava. U subotu 19. siječnja, okupljanje je zakazano u ranim jutarnjim satima u restoranu ‘Kod Drageca’, praktično na savskoj obali, gdje odnedavno  Dragec priprema svoje specijalitete. Vinoljupce su dočekali kobasice, buncek, zapečeni grah i kiseli kupus, uz jutarnju kavu, rakiju i kuhano vino. Vinobus je ispratio i gradonačelnik grada Slavonskog Broda, dr. Mirko Duspara, ujedno i direktor brodske Turističke zajednice – Ovo je odličan projekt i treba ga podržati. Vinobus obilazi čitavu Slavoniju, a Brod ima svoje vinare i otvorene mogućnosti za još bolju prezentaciju enogastro ponude, pa se nadam da ćemo i mi vrlo skoro organizirati Vinkovo u brodskoj Tvrđavi ili na našem Korzu - rekao nam je Duspara. Ovogodišnji kum Vinobusa bio je Antun Pavetić, načelnik općine Oriovac, a kumstvo je kao i svaki kum zaradio ispijanjem vina s ‘pijane letve’, pod nadzorom rektorata Visoke vinske akademije. Putnike je blagoslovio prorektor  Akademije, Silvio Stilinović, a valja reći da je po prvi put i desetak članova rektorata akademije bilo u sastavu Vinobusa.

Prva stanica tradicionalno je bila u Bukovlju, gdje su članovi  Udruge vinara i vinogradara ‘Igrač’ pripremili sjajan doček i ponudili nam pobjednička vina s 10. natjecanja u ocjenjivanju  vina, održanog samo dan ranije. Uz Slavka Mirkovića, obnašatelja dužnosti načelnika Općine, dočekao nas je i Željko Domorad, predsjednik Udruge vinara i vinogradara Igrač iz Bukovlja i Vranovaca, koji je pozdravljajući goste najavio da će Udruga Igrač, već iduće godine Vinobus dočekati u novoj vincilirskoj kući. Putnici su upoznali i vinare koji su pobijedili na ocjenjivanju – apsolutnog šampiona Antuna Mataića (bijela vina), u kategoriji crnih vina pobjednika Franju Kneževića, a u kategoriji rose vina Dragu Sedlarevića.

Već po tradiciji, zastali smo i u stupničkim brdima, u hotelu Zdjelarević, gdje su nam vrsni kuhari pripremili nekoliko autohtonih slavonskih delicija, a Davor Zdjelarević ponudio svoja najbolja vina. Načelnik općine Brodski Stupnik, Petar Lovinčić je najavio nove poticaje razvijanju enogastro ponude u stupničkom kraju, koji je jedan od najcjenjenijih na vinskoj karti Slavonije.

Posebno veselo bilo je u Oriovcu, gdje smo po prvi put posjetili obitelj Vučković, koja nas je dočekala u svom domu. Ova mlada obitelj lijep je primjer i dokaz da kvalitetan rad može donijeti dobre rezultate. Kušali smo njihov cabernet sauvignon, pobjedničko vino prošlogodišnje Oriovite, a uživali smo i u kuhanom crnom vinu, koje Dragica Vučković priprema na jedinstven način.

Po prvi put je Vinobus navratio u Živike, kod Ive Kerekovića, gdje su nam domaćini pripremili domaće specijalitete, gosti su sami pekli kobasice na vatri, pucalo se iz malog topa i pilo odlična oriovačka vina. Iva Kereković je pozdravio projekt Vinobusa, te zajedno s načelnikom Pavetićem, najavio nova ulaganju u turizam općine Oriovac, koja ima izvrsne potencijale da postane iznimno zanimljivo turističko odredište.

Teška srca napustili smo Živike, ali valjalo je krenuti prema Iloku. Pjesma se orila čitavim putem za što su najzaslužniji dečki iz MPS Starotopoljani. Prošli smo Županju, Vinkovce, Vukovar, a pogled na Dunav kod Šarengrada kod mnogih putnika je izmamio uzdahe oduševljenja. U Iloku smo prvo posjetili lokalitet Vukovo, gdje su dečki iz Visoke vinske akademije zajedno sa Starotopoljanima održali kraći nastup. Pilo se i jelo u društvu TS Dike, Indire i Kamenog iz grupe Colonia, koji su ujedno  dogovorili i snimanje zajedničkog video spota sa Starotopoljanima.

Zatim se vesela ekipa spustila u grad Ilok. Na prostoru starogradske jezgre, podignut je veliki šator, gdje se moglo piti vrhunska iločka vina, po vrlo pristupačnim cijenama. Uz nastup nekolicine domaćih KUD-ova, mi smo nestrpljivo čekali da dečki iz Vinske akademije održe svoj program, koji su i ovaj put pjesmom uljepšali Starotopoljani. Nakon par sati druženja s vinoljupcima iz čitave Slavonije, krenuli smo prema Starom iločkom podrumu, gdje su naši akademci i pjevači opet izmamili gromoglasni pljesak za svoj nastup. Domaćini su nas u kušaonici ponudili izvrsnim vinima, a posebno smo uživali u vrhunskom iloičkom  tramincu. Direktor Iločkih podruma, Mladen Papak,  zahvalio nam je na dolasku i promociji iločkih vina, ističući da tvrtka posljednjih godina bilježi sjajne rezultate i da su na brojnim svjetskim natjecanjima iločka vina  pobrala veliki broj nagrada. U ime TZ grada Iloka pozdravio nas je predsjednik Ivica Miličević, koji je naglasio da je Ilok teško upoznati u jednom danu, te preporučio svima koji imaju želju provesti nekoliko dana na istoku Hrvatske, da slobodno nazovu u Turističku zajednicu Iloka, gdje će dobiti sve potrebne informacije i preporuke.

Prema Sl. Brodu krenuli smo punih srca, prepuni dojmova o lijepom vinskom izletu, no našem programu tu nije bio kraj. Na poziv Konjogojske udruge ‘Ledina’ iz Kupine, koja je jučer održala Pokladno jahanje, navratili smo u Kupinu na zabavu, a prije toga prošli kroz Novi Grad, pored pogona Slavonija busa, te i ovom prilikom zahvaljujemo gospodinu Franji Matijaševiću, koji godinama brine da naša vesela ekipa uvijek na put ide njegovim najboljim autobusom.

Radio Slavonija zahvaljuje na podršci:

BRODSKO-POSAVSKOJ ŽUPANIJI

TURISTIČKOJ ZAJEDNICI  BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE,

TURISTIČKOJ ZAJEDNICI  GRADA SL. BRODA,

TURISTIČKOJ ZAJEDNICI  GRADA ILOKA

GRADU KUTJEVO,

OPĆINI BUKOVLJE,

OPĆINI BRODSKI STUPNIK,

OPĆINI ORIOVAC

HRVATSKIM ŠUMAMA D.O.O. – UPRAVA ŠUMA NOVA GRADIŠKA

BRODSKOJ POSAVINI D.O.O.

BROD PARKINGU

HOTELU I VINARIJI ZDJELAREVIĆ

ILOČKIM PODRUMIMA D.D.

OPG VUČKOVIĆ

OPG KEREKOVIĆ

UDRUZI VINARA I VINOGRADARA IGRAČ

UDRUZI VINOGRADARA I VOĆARA OPĆINE ORIOVAC

RESTORANU ‘KOD DRAGECA’

HALAJKO COMMERCU

POSAVSKOJ HRVATSKOJ

SLAVONSKOBRODSKOJ TELEVIZIJI i

SLAVONIJA BUSU

Do idućeg, osmog Vinobusa… IN VINOBUS VERITAS…

Oproštajni govor Phila Bosmansa

kojeg je sam sastavio u ljeto 1999. za svoju sprovodnu  misu, a nakon teksta možete poslušati izvornu snimku njegova govora…

Dragi ljudi, ja nisam mrtav. Živim, i sada sam uzet posve u veliko Svjetlo, koje je Bog razgorio

u noći smrti: „Isusovo uskrsnuće.“ To jasno čujemo u Evanđelju o učenicima iz Emausa. Bog

je upisao uskrsnuće u duh i srce svakoga čovjeka, kao što je upisao u svaki list svakoga stabla

koje u proljeće podcikujući opet dolazi u život. Zahvalan sam. Bog je bio dobar prema meni.

Pozvan sam i vrlo brzo sam opazio da nisam izabirao ja, nego da je to bio Božji izbor. On me

izabrao u nedokučivoj ljubavi, koju ja sam ne mogu niti razumjeti niti protumačiti. Vjeru

nisam dobio od nekoga biskupa ili teologa, nego od dvoje dragih ljudi, svoga oca i svoje

majke. Bog je bio nešto po sebi razumljivo, jer tu je bilo toliko ljubavi, toliko privrženosti i

toliko povezanosti. Vjerovao sam u Boga kao što slijepac vjeruje u sunce, ne zato jer ga vidi,

nego zato jer ga osjeća. Nisam si postavljao nikakvih pitanja. Kasnije je sve postalo drukčije.

Pošao sam na studij i po sebi razumljivi Bog postao je golem problem. Studirao sam filozofiju

i teologiju i počeo shvaćati nevjernike. Uplašio sam se da ne izgubim Boga. Na putu studija

nisam mu dolazio bliže. On se povlačio u maglu. Ali ja sam i dalje vjerovao i dalje tražio. Kad

sam jednoga dana postao siromašniji, kad sam se razbolio, postajao slabiji i nemoćniji, kad

preda mnom više nije bilo nikakve budućnosti, sve je postalo jednostavnije. Svoje srce puno

očaja raširio sam i žudio za Bogom žarče nego ikada. Tada se dogodilo čudo. Sve mi je dano.

Nisam ja upoznao Boga, nego on je dao da ga upoznam. Objavio se, ne kao Bog za

razmišljanje ili za utjerivanje straha, nego kao Bog da se ljubi i da se bude sretan. Fantastičan

Bog. U svome sam životu susreo mnoge ljude, mnoge nesretne, iskorijenjene, iz kolotečine

izbačene ljude, kojima me Bog pozivao, za koje mi je dao postati svećenikom. Vidio sam Boga

na licima tih ljudi. Njima sam trebao učiniti Božju ljubav opipljivom. A Bog je, da bih to

postigao, učinio i svoju ljubav prema meni opipljivom i iskusivom u tolikim dragim, krasnim,

fantastičnim ljudima, koji su za mene sve činili i za mene se brinuli. To su bili ljudi kao anđeli.

Anđeli su ljudi koje Bog šalje u tvoj život, jednostavno tako, neslućeno i nezasluženo, da bi ti

dali osjetiti njegovo prijateljstvo i nježnost. Ljudi postaju anđelima onda kada te kroza sve

hoće zaštititi Božjom ljubavlju. Mnogi su otišli ispred mene. Drugi još žive, a možda su i

ovdje. Zahvaljujem im, više nego što to mogu izreći. Hvala za sve ono za što ne nalazim riječi.

Zašto je Bog htio preko mene ljude tješiti, pokazivati im put i davati im sigurnost? Ja sam

tako često zaostajao za zahtjevima. Dobio sam ožiljak u kojemu je upisana moja velika

slabost i siromaštvo kao trajno sjećanje na moju potpunu nemoć. Tako sam znao: Dobro,

koje sam u svome životu činio, činio je Bog ne obazirući se na mene. Susreo sam se s

Monfortom (misli se na osnivača redovničke zajednice kojoj je Phil Bosmans pripadao), i

pronašao Mariju, Djevicu siromaha, dragu Majku. Od patra Jana Fransa, koji je prerano umro

od raka, naučio sam i zadržao dvoje: „Iluzorno je graditi kuću na ovome svijetu.“ I

zatim: „Jedino stvari s kojima je moguće umrijeti, zaslužuju da s njima i živiš. To su Bog i

prijateljstvo.“ Bog nas nije načinio za smrt. Mi smo djeca svjetla, djeca dana. Ne pripadamo

noći i tami, ni smrti. Bog nas sve kroz smrt i preko smrti izvodi u zemlju gdje vrijeme staje i

gdje ljubav ne poznaje granice. Smrt nas ne može rastaviti. Samo smrt ljubavi kida sve veze.

Gdje umire ljubav, tu smrt dolazi u kuću i u srce. Gdje umire ljubav, tu se bude demoni i ljudi

dolaze ovdje i sada, svakoga dana iznova u pakao, kao što to gledamo u svojoj okolini i

navečer na televiziji. Zato moramo pod svaku cijenu spriječiti da ljubav umre. Kao što val

polako prelazi u more iz kojega je nastao, tako sam ja u tišini vraćen u veliko more Božje

ljubavi, s posljednjom molitvom na mojim usnama: Dragi Bože, toliko me ljubiš. Čvrsto me

držiš dvjema rukama. Da, Gospodine, ljubio si me takva kakav jesam. Beskrajnom strpljivošću

držao si me u svojoj službi. Ja sam bio mali komadić stakla, kroz koje tvoja ljubav svijetli

ljudima. Mali komadić stakla, koji puta prašnjav od svakodnevice, uprljan olujama života. Ali

ti si ga svaki put oprao, prao me sedamdeset puta sedam na toploj kiši svoga milosrđa.

Nježno si ga stavljao na svoje sunce, da bi sjajnije nego ikada igrao u vječnoj igri ljubavi

između tebe i ljudi. Dragi Bože, ti iz krhotina činiš ogledalo ljubavi. Dragi Bože, sve si mi dao.

Daj mi još samo jedno: zahvalno srce.

02 – Pavao Madžarević: Philu Bosmansu na rastanku:

Nakon očekivane vijesti da je pater Phil Bosmans prebačen na terminalno liječenje,

moje i naše misli i molitve još su više uz ljubljenoga nam patra Bosmansa. Kada je pak 17.

siječnja 2012. godine službeno objavljena njegova smrt, želim u ime brojnih štovatelja Phila

Bosmansa u Hrvatskoj upraviti Vam nekoliko redaka.

Da, prispjelo je vrijeme rastanka od našega ljubljenog prijatelja i subrata patra Phila

Bosmansa koji je puno, jako puno godina, bio sav zauzet u službi bližnjemu – tijelom i dušom

i nepodijeljena srca. Bio je širokogrudan, plemenit i jednostavno drag svećenik, pun

razumijevanja, koji je svu svoju životnu snagu stavljao u službu ljudi – ponajprije onih na

rubu. Svojom ljudskom dobrotom i veličinom postao nam je svima uzor koji nas obvezuje i

preko smrti. To potvrđuju brojni članovi obitelj Saveza bez imena diljem Hrvatske, gdje su

njegove duhovne poruke nailazile, nailaze i još će dugo nailaziti na jako dobar odjek. U svakoj

prilici uživljen i pun razumijevanja, subrat Phil Bosmans je svojom sposobnošću slušanja,

svojom po sebi razumljivom spremnošću darovati vrijeme, svojim neumornim nastojanjem

da pomogne ljudima u potrebi, bio svima nama pravi dar. Kao izvrstan i tražen duhovni

pratitelj i savjetnik nesebično je i uvjerljivo stajao uz mnoge ljude. Vrijedna iskustva iz svoga

života znalački je prenosio dalje i tako obogaćivao mnoge. Svojim pouzdanim i pozitivnim

stavom prema životu darivao je odvažnost i nadu svima s kojima se susretao. Njegova silna

ljubav prema njegovu pozivu svećenika monfortanca, njegova duboka vjera, posebno

izražena u njegovoj najosobnijoj knjizi NE ZABORAVI LJUBAV (Bog moja oaza) – moja iskustva

s nevjerojatnim Bogom, kao i njegova ljudska toplina prožimali su čitav njegov život. Osobno

sam vrlo često i uvijek iznova smio to iskusiti za svih godina poznanstva i prijateljstva – prvi

put sam se s njim upoznao kao bogoslov davne 1972. godine kad se na njemačkome jeziku

pojavila njegova prva knjiga – na hrvatskome objavljena 1984. pod naslovom ŽIVJETI JE

RADOST. Da, bio je otac velika srca kod kojega sam nalazio sigurnost, privrženost i potpunu

prihvaćenost. Nemoguće je zaboraviti njegov velikodušni pristanak i spremnost da mi kod

velikih izdavača Lannooa i Herdera pribavi potrebna dopuštenja za svoje tekstove i tako

omogući da se bez puno papirologije njegovi tekstovi tiskaju i u Hrvatskoj. Šireći njegovu

poruku srca Lijepom našom iskusio sam koliko su ljudi danas više gladni riječi nego kruha.

Srdačnost i vjernost čvrsto ga je vezivala uz diljem svijeta raširenu veliku obitelj Saveza bez

imena, koju je u Belgiji osobno osnovao 1958. godine. Njegova socijalna osjetljivost i njegova

angažirana spremnost da pomogne bili su čvrsti i trajni mostovi preko kojih je pronalazio put

k nama. Briga i za moj hrvatski zavičaj, koju je pokazao svojom duhovnom riječju u svojim

dragocjenim knjigama, posebno pak svojom zakladom u kojoj je mislio i na nas, pokazuje

koliko mu je Hrvatska na srcu i koliko mu je srce kucalo za Hrvatsku. Mnogi koji su bili u

potrebi, nalazili su kod njega razumijevanje i pomoć. O veličini njegove osobnosti svjedoči

posebno njegovo podnošenje teškoga trpljenja bez jadikovanja. Svojim uzornim vjerničkim

prihvaćanjem bolesti i trpljenja postao je blagoslov za mnoge koji su mu toliko značili.

Jednostavno je živio ono o čemu je govorio. Sada je prekoračio mračna vrata smrti.

Pouzdano se nadamo da ima dijela na Kristovu uskrsnuću, da smije gledati slavu obećanu

onima koji u njega vjeruju. Cijenit ćemo i ljubiti svoga štovanoga prijatelja i brata, patra Phila

Bosmansa i preko smrti. Zahvalni smo mu za svu iskazanu dobrotu i nesebičnu zauzetost.

Smijemo moliti: „Dao si nam ga, Gospodine, bio je naša sreća. Uzeo si ga k sebi i mi ti ga

predajemo bez mrmljanja…“ Nagradi ga vječnim smirajem u tebi. Bog utjehe nagradio te,

dragi moj duhovni oče, patre Phile, za svu tvoju ljubav prema meni osobno, prema mome

zavičaju i svima u Hrvatskoj do kojih je tvoja poruka – na nečuven način izrečena poruka

Evanđelja – pronalazila, pronalazi, a posve sigurno će i dalje još dugo pronalaziti neobične

puteve. Za dragocjenu baštinu – Bond zonder naam – Bund ohne Namen – Savez bez imena –

u Belgiji, Njemačkoj i Hrvatskoj, hvala ti od srca.

I da ne zaboravim: Ponosan sam da si svomu pozivu na svećeništvo ostao vjeran do kraja.

Ono malo noćnih razgovora u Retzbachu i drugdje to potvrđuju. Uzimam ih k srcu kao tvoju

oporuku meni – nama. Tvoj prijelaz k Ocu pratimo usrdnim molitvama.

(Brodsko Vinogorje,

17. siječnja 2012.)