Vijesti

Osamdesetak jahača na jubilarnom 25. pokladnom jahanju u Sikirevcima

Jučer je u Sikirevcima, u organizaciji Konjogojske udruge Slavonija, održano jubilarno 25. pokladno jahanje, na kojem se okupilo više od osamdeset jahača. Načelnik općine Josip Nikolić na početku je pozdravio sve goste pred općisnkim domom, a na pokladno jahanje je stigao i županijski pročelnik za poljoprivredu Željko Burazović. Jahače su mještani dočekali na nekoliko postaja, među ostalima i kod obitelji Nikolić, Rakitić, Galović i Medvidović.  

Govoreći o tradiciji održavanja pokladnog jahanja, predsjednik Konjogojske udruge Slavonija iz Sikirevaca, Antun Živić je rekao da udruga broji tridesetak aktivnih članova, te nastoji očuvati tradiciju i prenijeti je na mlađe članove.- 

Načelnik općine Sikirevci Josip Nikolić, pohvalio je rad udruge i istaknuo da će općina i dalje pomagati i poticati njihov rad – Trudimo se da se ta tradicija nastavlja i dalje. Konjogojstvo je kod nas na visokom nivou i vjerujem da će se tako i nastaviti.- 

Jedna od prvih postaja bila je kod obitelji Nikolić, gdje nas je dočekala baka Eva Nikolić – Predivno, ali moram reći prije nije bilo toliko konjanika. Drukčije je bilo, išlo se u poklade, u bušare. Prvi dan je bila nedilja, to je bilo glavno. Drugi dan se išlo u sela, a treći dan je bilo kod nas. Išlo se u kolo, al se moralo vratit do 11 sati. To je bila Pepelnica i ni se smilo ostajat do ponoći.- 

Tradicija pokladnog jahanja počela je prije 25 godina u dvorištu obitelji Galović, prisjeća se Mato Galović – Bilo je to 14. veljače 1994. godine. Tad se okupilo sedam, osam jahača, a vidite do kud je to danas došlo. Možda i malo previše, ali eto u naše dvorište svi stanu. Ljubav prema konjima je naslijedio moj sin Ivica, ništa mu nije teško, čak i nakon cjelodnevnog posla, on obavezno do konja, nahrani ih, pazi. Ja malo pomognem, ali više ne toliko. Mi nikad nismo bili bez konja, ja sam jašio sedamdesetih godina, ali danas više ne.- 

Josip Medvidović i njegova obitelj među najpoznatijim su konjogojcima u Slavoniji i s posebnim ponosom su bili domaćini pokladnim jahačima – Drago mi je da je sve više mladih, to su prihvatili i moji unuci. Mi živimo za to i ne damo da to umre. Mi imamo trideset dva konja i ne znam kog bih izdvojio, nama kad ugine konj, kao da je netko od obitelji nestao. To su divne životinje, traže puno ljubavi i truda ali puno i daju.-

Facebook Twitter Instagram