Vijesti

Tenkisti u Vukovaru

U srijedu, 27. rujna, hrvatski branitelji su još jednom pokazali veliko srce. Udruga tenkista iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije, povela je skupinu djece u Vukovar.
Djeca koja su dobila tu prekrasnu priliku su iz Kuće sretnih ciglica.

Okupili smo se pred Kućom sretnih ciglica i spremili za pokret Polazak je bio u maglovitih sedam sati u jutro kada su se branitelji, klinci, učiteljice i jedan zalutali novinar ukrcali u autobus u krenuli na istok, put grada heroja. Vukovara.

Nešto prije devet sati, stigli smo na jednom od mjesta na kojemu su branitelji, nikad zaboravljene 1991. godine, pokazali agresoru da Hrvatska neće pasti bez borbe. Stigli smo na Groblje tenkova, na Trpinjsku cestu. Tamo smo poslušali predavanje o obrani Vukovara i poklonili se spomeniku jednom od palih heroja Domovinskog rata, Blagi Zadri.

Nešto poslje deset sati, stižemo na mjesto koje će mnogima koji su ga prošli poslje rata, a pogotovo onima koji su imali nesreću tamo se zateći za vrijeme opsade Vukovara ostati u sjećanju. Vukovarsku bolnicu, iz koje su 20. studenog 1991. godine, agresorska JNA, četnička paravojska i neki srpski civili odveli 267 osoba, od kojih je kasnije 200 mučki ubijeno na Ovčari, dok se sudbina njih 67 i danas ne zna. Nakon kratkog filma, predavanja i obilaska podruma bolnice koja je i danas, kao što je za vrijeme Domovinskog rata, otvorena svim Vukovarcima i onima koji se tamo zateknu, bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest, zaputili smo se prema vukovarskom groblju.

Tu su pripadnici udruge tenkista iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije zapalili svijeću, položili vijenac i odali počast palim suborcima i civilnim žrtvama koje su slobodu Lijepe naše, ono što mi danas tako olako shvaćamo, platili najvećom cijenom. Svojim životima.

Nakon groblja, zaputili smo se tamo gdje su odvedene žrtve najveće masovne grobnice u Domovinskom radu. Na Ovčaru.

Iduća postaja je bila Crkva sv. Filipa i Jakova. Treća najduža crkva u Hrvatskoj kojoj je malo nedostajalo da danas uopće ne postoji. Jer su, kada je postalo jasno da će postupkom mirne reintegracije Vukovar biti vraćen matici Hrvatskoj, Srbi duž crkve iskopali 22 rupe predviđene da se u njih stavi eksploziv kako bi se crkva u potpunosti sravnila sa zemljom, što je spriječeno intervencijom upravitelja UN-ove prijelazne uprave, Jacques Paul Kleina.

Memorijalni centar Domovinskog rata je bio posljednja postaja našeg izleta. Tu su se klinci oduševili izloženim oružjem i tehnikom. Penjali su se po tenkovima, oklopnim transporterima, jednom je (moguće) budućem pilotu, čak palo na pamet popeti se u izloženi MIG21. Srećom, ubrzo je odvraćen od svog nauma. Današnja djeca ne shvaćaju što rat znači i nadajmo se da to nikada neće morati naučiti. Ne samo naša, već djeca diljem svijeta. Oni koji su rat prošli, koji su vidjeli što izloženo oružje radi ljudskom tijelu, su bili nešto manje oduševljeni. Ali unatoč tome su strpljivo odgovarali na sva pitanja koja su im njihovi mali prijatelji postavljali.

Nakon što smo ih sve pokupili iz tenkova, došlo je vrijeme da se zaputimo kući. Tu su naši prijatleji iz udruge tenkista još jednom pokazali darežljivost, jer su osim svog vremena, klince počastili i ručkom.

Na kraju je predsjednik udruge tenkista ponovio nešto, što je rekao na početku puta:

Ništa u životu nije besplatno, tako ni ovo putovanje. Cijena koju je tražio od mališana koje su taj dan poveli u Vukovar, bila je jednostavna;

Nemojte zaboraviti.

Facebook Twitter Instagram